Hlebinska škola naive

Hlebinska škola naziv je programa kulturno-turističke manifestacije u najpoznatijem selu naivne umjetnosti, u Hlebinama. Projekt je koncipirala i izvedbu sprovodi Agencija Pastorala d.o.o. iz Koprivnice. Odvijanje je predviđeno tijekom 2011. godine na različitim lokacijama u Hlebinama, a sadrži umjetničke susrete, radionice, likovne kolonije, sajam naive i tečajeve naivnog slikarstva.

 

Manifestacija je naziv dobila po umjetničkom pokretu kojega je početkom tridesetih godina prošloga stoljeća pokrenuo slikar Krsto Hegedušić.On je, boraveći više puta u rodnome selu svojih roditelja, zapazio radove dvojice seoskih mladića, Ivana Generalića i Franje Mraza, te ih tematski usmjerio prema slikanju socijalnih motiva, uključujući ih time i u rad poznate umjetničke grupe „Zemlja“. Kako je ta grupa u svome programu imala i namjeru širenja umjenosti u sve socijalne staleže, slučaj dvojice seljaka-slikara potvrdila je njihovu tezu o tome da umjetnička nadarenost nije ničija privilegija.

 

S godinama taj se pokret širio, najprije s pojavom trećeg velikog imena, Mirka Viriusa, a onda, poslije Drugog svjetskog rata i u pojavama Franje Filipovića, Dragana Gažija, Josipa Generalića, Mije Kovačića, Ivana Večenaja i Martina Mehkeka.

 

Danas slikarstvo i kiparstvo Hlebinske škole obuhvaća preko dvjesto imena, od najstarije do najmlađe generacije i, osim Hlebina, ima značajne i brojne predstavnike u selima Molve, Gola i Gornja Šuma te u gradovima Koprivnici i Đurđevcu, dakle, na uskom području središnje Podravine, u promjeru od tridesetak kilometara.

 

Naivno slikarstvo Podravine karakteristično je po motivima iz svakodnevnog seoskog života, po smirenim krajolicima, ali i živim, „lokalnim“ bojama, a osobito po jedinstvenom slikanju na staklu. Motiv, boja i tehnika toliko su tipični da sliku Hlebinske škole podjednako prepoznaju i stručnjaci i laici i kritičari i obični ljubitelji.

 

Aktiviranje programa „Hlebinska škola“ vidimo kao temeljni dio velikog kulturno-turističkog projekta „Hlebine“, u kome će središnje mjesto imati samostalni muzejsko-galerijski centar ili Baštinski centar. Taj će Centar, kao centralni interesni sadržaj, uzimati fenomen naive, sela i okoliša, baštinu kao produkt toga sadržaja, a kulturni turizam kao sredstvo. Centar bi se sastojao iz tri cjeline: 1. Muzejsko-galerijski dio, 2. Odjel tradicijske duhovne i materijalne baštine (sa suvremenim konceptom etno-sela ili muzeja na otvorenom), 3. Turističko-agencijski dio.